♥ zauvijek u srcu ♥

Dobrodošli na moj blog

24.01.2010.

Tataaa...zelim to izgovoriiiti a da mi odgovoris! Trcaala sam prema tebi,padala,pokusavala te dozvati,stojao sii u daljini. Osmjeh na licu je pokazivao da si sretan. Cekaala sam taj trenutak da te dodirnem,zagrlim..Priblizavala se. Sireci ruke stojala sam ispred tebe,pogledali smo se..Al moje ruke te ne osjetise...Nestade tvoj lik a ja pade na zemlju.... Taj san mi se mota u glavi vec danima. Nista mi jasno nije..Zar je moguce da si stvarno otisao. Cesto mislim da je ovo svee samo jos jedan san iz kojeg cu se probuditi i ti ces biti tu. Zasto je zivot tako okrutan.Zbog cega ljudi koje volis najvise na svijetu odu i nikad se ne vrate. Ne mogu da ne mislim o tome. Ovaj zivot bi bio drugaciji da si tu..Tvoj osmjeh,tvoja galama,tvoja zagrljaj i poljubac! Svaku noc si u mojim snovima..Na pocetku sam se bojala,budila placuci,vristeci ali sad svaku noc prije spavanja pozelim da te opet sanjam. Vidjet cu te,pa makar to bio samo san. Znam da te nema,svjesna sam da je tvoj zivot gotov,da je prosla godina dan kako nisi tu.. Sve to nema smisla jer svi imaju svog tatu koji je tu uvijek za njih,ja nemam ...Kada izgovore rijec TATA,svaki put protrenim i pomislim na tebe.. Volim te..Jos uvijek puno mislim na tebe. Svako jutro,svaku noc pomislim sta bi bilo da se nije desilo sve to sto jeste! Jos uvijek bi bila ona tvoja mala djevojcica koja nikad nece odrasti.. Tvoja smrt mi je pomogla da odrastem,da shvatim sta je ZIVOT, sta znaci imaati svog tatu kraj sebe.. Nekad cu te opet vidjeti,valjda!

15.09.2009.

volim teee puuno

 

Dolazim na tvoj mezar skoro svaki dan,da bi razgovarala s tobom.Ljudi mi kazu da me nemozes cuti jer te vise nema,mozda te u njihovim ocima nema ali u mojima si jos uvijek tu,Zato sto si uvijek u mom srcu i uvijek ces tu biti..Placem kada razmisljam o tebi,pitaju me zasto,samo im kazem sta osjecam za tebe,da te volim i da mi jako nedostajes...Kazu da si otisao i da se nikada neces vratiti i slazem se s njima,OTISAO si ali nikada neces biti zaboravljen i jednog cemo se dana opet sresti,OBECAJEM!!! Molim se Bogu svake noci,da te cuva..Pokusavam biti sretna ali ne mogu,kad znam da vise necu cuti tvoj glas..Nikada nisma mislila da ces me napustiti..Nevjerujem da iko zna koliko mi zapravo falis i koliko me to boli,mrzim to sto nisi ovdje,Zelim te vidjeti jos barem jednom....poslijedni put...tako da se mogu oprostiti..Nitko me vise ne razumije i nitko ne razumije da cu te voljeti vjecno...Nikada nisma mislila da ce se ovako nesto desiti,niko nije...Kad bi barem mogla vratiti ona dobra,sretna vremena s tobom,ali sve je nestalo,sve se promijenilo i samo razmisljanje o tome me tjera na plac,dugotrajno plakanje ali mama mi kaze da neplacem jer me ti gledas i ne zelis da placem..Kaze da si uvijek uz mene i da me nikada neces napustiti jer me previse volis......

15.09.2009.

baboo moj...

Budi jaka majko
zivota ti tvoga
ti izgubi ljubav
a ja babu svoga

Evo me babo
kraj mezara tvoga
prepuknuce srce
zivota mi moga

Ne mogu da vjerujem
da si mrtav oce
bez tebe sam babo
najvece siroce

Sada tjesim majku
brata svoga
niko ne zna babo
zlu sudbinu moju

30.07.2009.

I MISS U DAD =(

Prije 2 dana sam se odvezla na mjesto nesrece...Drhtala sam dok sam prilazila,osjecala strah,tugu,sjela sam i zaplakala!
7 mjeseci je proslo,a sve je isto kao prvog dana....Jos uvijek cekam da se moj tata vrati.Znam da nece,al se s tim tjesim i nastavljam zivjeti...
Prvo ljeto bez njega.Njegovi prijatelji koji ne zive u Bosni,svaki put kad ih sretnem,zagrle me i zaplacu,..Izgubili su dobrog prijatelja i falii im.
Nista nije isto,svaki put se vratim u kucu u kojoj je nekada odjekivaoo njegov smjeh i galama,toga vise nema.
Dani kad nam je sve glupo,monotono,koji nam svima dodju ponekad,meni prelaze u svakodnevnicu!!!Polako shvatam da mora biti ovako kako je,da nemoze drugacije!
Svoj zivot bi dalaa istog trenutka samo da ga jos jednom mogu zagrliti,al nemogu i vise nikad necu moci.
Moj zivot nemoze vise nikada biti potpun,uvijek ce u meni biti praznina,koju nista vise nemoze ispuniti.!
 
18.04.2009.

=(

Tako mi fališ
       ali nemogu ti to više pokazati...
    Fališ mi da izbrišeš tugu iz mog srca,
       vratiš osmijeh na moje lice,
       da budem sretna kao nekada.
      Fale mi svi oni dani u kojima
            sam bila sretna...
          dani u kojima sam bila
          samo tvoja devojčica..
    Više nemam onaj isti osmijeh na licu...
            Postala sam hladna.
        Trudim se da drugi ne vide
       koliko je tuge u mom srcu....

       Da ne osjete koliko patim,
                i za kim ...
 
16.04.2009.

....

Proocitala sam recenicu na internetu: VOOLIM SVOG TATU,koja me tolikoo rasplakala.Uvijek mi je u mislima,!!!!Polazem za vozacku,moja matura,moj prelazak u sasvim novi zivot,fakultet,on nije tu da samnom to prezivi!!I dalje se veselim sitnicama,zivciram na gluposti,vracam se u ono sto sam bila kad je on bio ziv..Veceras sam imaala jednu od najgori noci u svom zivotu..Sjedila sam na podu,naslonjena na vrata i plakala satima,krila se od mame da njoj nebi bilo grozno kad bi me vidjela.Drzala matursku haljinu i ruci i razmisljala:CEMU ZIVOT,Vrijedi li zivjeti dalje.Svaki put se vratim u sjecanja koji ima tako puno.Svee bi dala da ga mogu vratiti!!Sjetim se da me uvijek pitao:KO SAD S KIM HODA,UVIJEK SE MIJENJATE...SvakA noc je tako monotona,svodi se na to da samo odem spawat,nema visee oni noci u kojima sam se dugo dugo pricala i budalesala s njim! Otvorim sobu u kojoj bi uvijek lezao i rukom me zvao da dodjem da pricam s njim,da mu pricam sta ima novo,sta se desava u skoli,u drustvu....Nezelim zivjeti samo od uspomenaa na njega al to mi jedino sad ostaje =S

01.04.2009.

6.april.1965

Citam stari dnevnik i otvori stranicu na kojoj pise velikim slovim "ZA 3 DANA TATIN RODJENDAN" sve me vrati u proslost....Sjetila sam se da sam mu svaki put znala danima traziti poklon za rodjendan,sta bi ga to moglo iznenaditi..Zadnji rodjendan,njegov  poslijednji kupila sam mu mobitel i bio je toliko sretan kad ga je dobio iako nije bio uopce toliko dobar,mogao je sebi priustiti i bolji ali nikada nije...Znala sam cekati 12 sati,on bi zaspao a ja tiho usla u njegovu sobu,poljubila ga i cestitala rodjendan,ujtruu bi mu napravila kafu i upalila muziku,cesto bi cak i zaboravio da mu je rodjendan i kad bi sve to vidio bio je presretan.Svaki put sam ja bila prva koja bi mu cestitala rodj..!Nije ga nikada uspio proslaviti onako kako zasluzuje al torta je uvijek bila za njega glavna,svako od nas gdje god da se nalazio u tom trenutku,on bi nazvao da dodjemo kuci jer on sjece tortu,i tako svaki rodjendan.Svaki njegov rodjendan dobro pamtim,u mojoj sobi je poljepljena slika s sve i jednog rodjendana,Prosle godine je dobio cestitku od mame na kojoj je pisalo: "Sve te vise volim...Sretan rodjendan i da ih jos puno dozivimo zajedno" Nasmijala se i poljubila ga.Necemo vise ni jedan njegov rodjendan docekati jer njega nema.Drzim njegov mobitel u ruci,njegova slika na pozadini ekrana mi cini da mislim da on jeste ziv..Svakog dana mi fali sve vise i vise...

02.03.2009.

♥ ♥ ♥

Do prije dva mjeseca moj zivot je bio normalan,bila sam sretna s osobama koje volim,nisam znala cijeniti to,a onda poslije tog dana sam shvatila kako sam ja u zivotu imala sve sto mi je bilo [potrebno,imala sam tatu,sad ga vise nemam.Od onog trenutka kada sam saznala da je poginuo,moj zivot se promijenio,nikada vise nece biti ono sto je bio.Fali mi moj tata,njegov poljubac za dobro jutro,zagrljaj i rijeci koje su me ohrabrivale da idem dalje i onda kad mi je bilo tesko.Fali mi svaka sitnica,,budim se njega nema,navece idem leci njega nema da mi pozeli laku noc,i nikada ga vise nece ni biti,.To saznanje boli.Cesto se zanesem,spomenem ga i pomislim da me ceka kod kuce a kada dodjem u kucu shvatim da ga nema,.Ponekada imam osjecaj da sanjam ,da cu se probuditi i da ce biti tu,znam da to nije tako al jednostavno ja se bojim dalje bez njega,ne zelim ici kroz zivot bez tate,tog osjecaja sigurnosti kada me zagrli..Uvijek mi je bilo zao djece koja nemaju svog oca a sad sam ja jedna od njih i tek sad osjecam kako je to,.Kada neko u mom prisustvu kaze nesto pogresno za svog oca,da ga nervira da je pokvaren,u sebi duram i samo kazem imas ga i budi sretan zbog toga.Zavidim svima njima koji ga imaju ,koji ga mogu ovog trenutka zagrliti,poljubiti i reci koliko ga volee,ja to vise nemogu a tako bi voljelaa.Voljela bi samo an trenutak vratti vrijeme uraditi sve to,reci mu da ga volim a da je on toga svijestan,nikadaaa vise to necu moci uraditi i to tako boli.Ja imam tek 18 godina,moj zivot tek sad pocinje,moj tata nece biti tu da samnom prezivi sve ono sto mi tek dolazi,,ja pogresno razmiljam i znam da to nije uredu al men moj zivot vise uopce neznaci kao sto je nekada znacio,nemogu nastvaiti dalje i praviti se uredu a znam da nijee...Svaki dan mi je gore i gore,ocekujem da ce se pojaviti na vratima moje sobe,proci kroz kucu,da cu cuti njegov glas kao nekada,osjetiti njegove korake i vidjeti gaa zivog.Nije fer sto mi je tek tako otisla osoba koju sam toliko voljela..Sada vise nista nemogu uciniti da ga vratim,samo raditi ono sto bi on volio da radim....Tjesiti se da mu je to sudbina bila .Nadam se da cu jednog dana shvatiti da je sve to moralo biti tako.


<< 01/2010 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
16538

Powered by Blogger.ba